od Sparklehorse
Cvjetove zla
Ostavila si mi pred vratima
Stavio sam ih u polomljenu čašu
I osjetio sopstvenu krv
Da tvoja kosa izgleda divno danas
Benzinski konji će nas odnijeti
Oni grabe dalje
Sa vatrenim grivama
I trbusima punim časovnika
Četiri tone
Gluvi i nijemi
Mi jadni stari božji psi
Da tvoja kosa miriše suncem danas
Benzinski konji će nas odnijeti
(prevod: sparky)
Vijest koja se nije našla ni na jednom od domaćih portala (pa ni na b92, na kojem bi, možda, trebala) otkrio sam sasvim slučajno: Mark Linkous, alias Sparklehorse, napustio je ovu dolinu plača, u subotu 6. marta 2010. godine. Izvršio je samoubistvo pucnjem iz revolvera u srce, na imanju svog prijatelja u gradu Knoxvillle-u, Tennesee. Razlozi što se ova vijest nalazi na mom blogu jako su lični. Njegova muzika, njegov zvučni i vizuelni i poetski koncept, neizmjerno su mi značili, svih ovih (petnaestak) godina, od pojave albuma Vivadixiesubmarinetransmissionplot. Ako ne znate ništa o ovom muzičaru i umjetniku, možda je dobro da počnete odavde, od baš ovog spota:
http://www.youtube.com/watch?v=Me8tGjsYo1A
Dalje ćemo se lako naći i razumjeti, odakle god dolazili…
R.I.P. Sparklehorse, you are worth hundreds of sparrows
Riječi su neprevodive kad rastu u poeziji. Kad prespete vodu iz posude u posudu – sud iz kog ste sipali ostaće i dalje vlažan, jer cjelinu ne možete presuti. Postoje lijepi prevodi pjesama koje sam čitao. Ali prevođenje poezije je samo simulacija ritualnog plesa oko nečije upaljene vatre, tu vatru imate čast poštovati i razumjeti jedino ako znate jezik na kom je upaljena.
Woody Allen
Prije dosta godina, majka mi je poklonila metak… metak, i ja sam ga stavio u džepić od sakoa. Dvije godine nakon toga, šetao sam ulicom kad me pogodila Biblija koju je hitnuo poludjeli propovjednik kroz prozor hotelske sobe, pogodivši me posred grudi. Biblija bi mi sigurno probila srce da nije bilo onog metka.
(prevod: B.K.)
Leonard Cohen
Vrati mi moju razbijenu noć
moju sobu sa ogledalima, moj tajni život
Samotno je ovdje,
nikog nije ostalo za mučenje
Daj mi apsolutnu kontrolu
nad svakom živom dušom
I legni pored mene, draga,
to je naređenje!
Daj mi krek i analni seks
Obori jedino preostalo stablo
iskopaj cijelu rupu
u tvojoj kulturi
Daj mi opet Berlinski zid
daj Staljina i Svetog Pavla
Vidio sam Budućnost, brate:
ona je ubica.
Curi na sve strane, u svim pravcima
Neće ostati ništa
čemu ćeš davati vrijednost
Mećava, mećava svijeta
prešla je preko dvorišta
strašno poremetila
red u duši
Kad su rekli POKAJTE SE
pitam se na šta su mislili
Ti me ne prepoznaješ po vjetru
i nikad nećeš, nikad nijesi
Bio sam mali Jevrejin
koji je napisao Bibliju
Vidio sam uspone i padove nacija
čuo sam sve te priče
ali Ljubav je jedina snaga opstanka
Tvom slugi ovdje, rečeno je
da izgovori jasno, da kaže hladno:
Gotovo je, neće moći
dalje
I sad se točkovi Raja zaustavljaju
Osjećaš da đavo brzinski kupi žetvu
Spremi se za Budućnost:
Ona je ubica.
Curi na sve strane…
Desiće se pucanje drevnog
zapadnog ključa
tvoj privatni život odjednom će eksplodirati
Doći će fantomi
Vidjećeš vatre na putu
i bijelog čovjeka dok pleše
Vidjećeš ženu
što visi naglavačke
i njene atribute pokrivene iskrzanom vjenčanicom
I sve jadne pjesnike
što se okupljaju
pokušavajući da zvuče kao Charlie Manson
dok plešu kao bijeli čovjek.
Daj mi opet Berlinski zid
Daj Staljina i Svetog Pavla
Daj mi Hrista
ili daj mi Hirošimu
Uništi sada još jedan fetus
ionako ne volimo djecu
Vidio sam Budućnost, mila:
ona je ubica.
Kad su rekli POKAJTE SE
pitam se na šta su mislili…
1992.
(prevod: B. Koćalo)
Putovanje kroz tihu planinu. Kakvo je to putovanje?
Prije par godina, klavijaturista Rade Đurđevac donio mi je instrumentalni predložak za jednu pjesmu u salsa maniru. Dao sam mu tekst i idući dan snimljena je pjesma Harbour. Kao u nekom eksperimentu Sergeja Ejzenštajna, kontrast svjetlosti i mraka, vedrine i melanholije, terora i veselja – uvijek pojačava utisak, i simbolički i estetski. Na tu veselu melodiju salse riječi ove pjesme su baš tako i “legle”.
Kad smo snimili tu pjesmu, predložio sam da napravimo demo album Journey Through the Quiet Mountain. Iz nekih trivijalnih razloga, o kojima je besmisleno pisati u ovom tekstu, taj album još nije napravljen, ali smo ovog ljeta (jul-avgust 2009) napravili multimedijalni performans istog naslova.
U jednom rječniku simbola piše da je planina “simbol hodočašća, idealnog uspona iz fizičkog ka metafizičkom, kroz vatru pročišćenja”. Želim reći da tu simboliku nijesam znao (ili je možda nijesam posmatrao na taj način) kada sam davno, u srednjoj školi, slušajući The Gun Club i fantastične stihove Jeffrey Lee Pierce-a, čuo i nevjerovatno zapaljivu pjesmu Fire Spirit. Riječi te pjesme su me, možda, ako smo skloni da vjerujemo moći podsvijesti, vjerovatno presudno asocirale za ovaj naslov:
I had to do something, I was wearing down,
I was going down….
Why can no one ever touch a Fire Spirit?
Why can no one ever hold a Fire Spirit?
Why can no one ever feel a Fire Spirit?
I am going to the mountain,
I am going to the mountain,
I am going to the montain…
Tiha planina ili gora o kojoj se radi je u drugom kontekstu upravo ova gora u čijim smo zametenim i zatrpanim stazama uporno pokušavali i pokušavamo naći neki trag, znak smisla, u svemu što se dešava oko nas. Ta planina je Crna Gora iz nekog paralelnog života koji živimo kad smo u njoj, onako kako je osjećamo. Žive tu planinu, vjerovatno, kroz mnoge arhetipe, i ljudi koji zauvijek iz Crne Gore odu. To su i one slike iz podvijesti koje su prikazivali takvi umjetnici kao što su Petar Lubarda ili Živko Nikolić.
Kako god, ova tiha gora je sublimacija našeg muzičko-vizuelnog iskustva. Kroz to iskustvo pokušali smo ispričati neku priču koja ima univerzalni karakter, civilizacijsku poruku, a opet i neki lokalni pečat. Različiti muzički i filmski doživljaji napravili su ovaj performans. U ovoj priči su naslagane i mnoge godine apsurda, strahova, izgubljenosti, lutanja… A sa tim komunicira savremeni čovjek, na kojoj god tački ove planete se nalazio.
Brano Koćalo
I used to be a life long crusader
Now the shades are chasing any step I take
People told me dark hour will soon get me
But I know certain truth to myself
Things are counted of how much you can make it
Life is counted of how much you can get
I used to be a miracle inventor
Some good friend took it all somewhere
People told me things were not that easy
But I know certan truth to myself
Things are counted of how much you can make it
Life is counted of how much you can get
All is counted of how much you can make it
How much you get
You make it
Dylan Thomas
Ne idi nježan u tu dobru noć
Starost nek gori i vrišti na zalasku dana;
Krikom, krikom protiv smrti svjetla.
Iako mudri ljudi na kraju puta spoznaju dah tame,
Jer riječi njihove ne skrenu u bljesak oni
Ne idu nježni u tu dobru noć.
Dobri ljudi, posljednjim odmahom, zavape kako sjajna
njihova jadna djela su mogla plesati zelenom uvalom,
Kriče, kriče protiv smrti svjetla.
Bijesni ljudi što su uhvatili i opjevali sunce u letu,
Shvatajući, prekasno, da je to bila žal,
Ne idu nježni u tu dobru noć.
Nad grobom ljudi, kraj smrti, što vide slijepim vidom,
to sljepilo što vrisne kao vatra meteora
Kriknu, kriknu protiv smrti svjetla.
I tebi, oče moj, na tom tužnom uzvišenju
dok proklinješ i blagosiljaš tvojim vrelim suzama, molim se.
Ne idi nježan u tu dobru noć.
(prevod: B. Koćalo)
Will Oldham
Kad nemaš nikoga
niko te ne može povrijediti
Kad nemaš nikoga
niko te ne može povrijediti
U uglovima je svjetlo
to je dobro za tebe
a iza tebe su, upozorio sam te
neke ružne stvari
Hoću li ti nedostajati
kad sagorim, hoćeš li me uočiti
sa čežnjom
to što osjećam je čežnja
da nekom nedostaješ, da si stvaran
Kad nemaš nikoga
niko te ne može povrijediti
Kad nemaš nikoga
niko te ne može povrijediti
Hoću li ti nedostajati
kad sagorim,
i hoćeš li zatvoriti drugima oči,
bila bi to velika usluga
ako ih oslijepiš
To je odsutnost i nedostatak
vukovi su ovdje
vrvi od njih
Nedostajaću ti
kad se okrenem
Kad nemaš nikoga
niko te ne može povrijediti
Kad nemaš nikoga
niko te ne može povrijediti
(prevod: sparky)
Journey Through the Quiet Mountain, nekoliko detalja sa snimanja…
… i video insert:
http://www.youtube.com/watch?v=IY-Bi_060GI
