AVGUST 1914.

Isaac Rosenberg (1890 – 1918.)

U ovoj vatri strašnoj,
šta život nama spali?
Taj dragi ambar srca?
Sve to što tako fali?

Života tri u jednom stoje –
gvožđe, zlato, i med.
Zlata i meda nesta –
Ostao čelični led.

Gvožđe je život naš,
mladosti istopljena.
U dobrim ustima polomljen zub,
A žitna polja popaljena…

(Prepjev: B. K.)

MARIGOLD

For every marigold a sea of thorns
For those in a gay and in a mourn
An ocean of roses still young to sting
For one’s mother shudder to sing
A good man brings marigold a cure
For what is coming to endure

***

Za more trnja svaki ovaj neven
Koga radost nosi il od tuge vene
I okean ruža premladih da bodu
Za majku što drhteći stane pjevat odu
Dobar čovjek donosi neven kao lijek
Da se lakše podnese predstojeći vijek

Avg. ’17

SUTJESKA

Polja su mrtvozorna
Polja vide Smrt
(Bitka nije završena
Onda kad je prestala –
Rijetki Heroji to su znali)
Jer tako mora biti
Sa onim što žive i što ginu
Puni vjetra ne zbog zastava
Nego zbog Snova
Rukama preko slane
Popadale po travi

Ona nema svoj konac
(Nijedna Sloboda ga nema)
Ona struji tijelom zaljubljenog
Kao žilicama bršljana
Desetvjekovna voda

Ona
U cvjetovima davnog horizonta
A tako – Sadašnjost

Ona nema ime – samo Pokret
Ona nema odoru – samo golu Nadu
I tako hoda među Svijetom
Koji gubi konce i veze
Koji vežu za Djecu Buduću
Do Danas
Do Sad

Ona ne stiže
A tako žudi

Do zelene Trave
Tamo ili ovdje
Zeleno gdje li je?
Je li zeleno Sjutrašnje
Od Njenog zelenije?

Njene ruke ranjene kazuju da nije
Ona hoda kroz vodu neviđenog Dana

Jedini Put iz Obruča
Bio Je Njen

Jul, 2017.

KAD ODEM

Phil Ochs

Nijednom mjestu na ovom svijetu neću pripadati kad odem
I neću znati razliku između ispravnog i pogrešnog kad odem
I nećete me naći kako pjevam ovu pjesmu kad odem
Možda zato ovo radim dok sam tu

I neću osjetit protok vremena kad odem
Sve radosti ljubavi neće biti moje kad odem
Moje pero neće prosuti nijedan stih kad odem
Možda zato ovo radim dok sam tu

I neću disati na svježem povjetarcu kad odem
I neću čak brinuti moje brige kad odem
Neće mi tražiti da uradim što treba kad odem
Možda zato ovo radim dok sam tu

I neću bježati sa kiše kad odem
I ne mogu patiti od bola kad odem
Ne mogu reći koga slaviti i koga kriviti kad odem
Možda zato ovo radim dok sam tu

Neću vidjeti zlato Sunca kad odem
I večeri i jutra jedno će biti kad odem
Ne mogu pjevati glasnije od topova kad odem
Možda zato ovo radim dok sam tu

Svi moji dani neće biti ples radosti kad odem
I pijesak će nestati iz mog vidokruga kad odem
Moje ime neće biti dio borbe kad odem
Možda zato ovo radim dok sam tu

I neću se više smijati na laži kad odem
I neću se pitati kako ni kad ni zašto kad odem
Ne mogu živjeti dovoljno ponosan da umrem kad odem
Možda zato ovo radim dok sam tu

1966.

(prevod: B. K.)

TAHA MUHAMED ALI

Taha Muhamed Ali (palestinski pjesnik, 1931 – 2011.)

SUSRET NA AERODROMU

Pitala si me jednom,
Dok smo se vraćali usred jutra
Sa one šetnje do izvora:
“Šta mrziš,
I koga voliš?”
I odgovorio sam,
Iza trepavica mog iznenađenja,
Dok mi je krv jurila
Kao sjenka
Koju baca jato čvoraka:
“Mrzim odlazak…
Volim izvor
I volim stazu do izvora,
A obožavam srednje
časove jutra.”
I ti si se nasmijala…
A bademovo drvo je cvjetalo
I šiblje je zašumorilo sa slavujima.

…Pitanje je sada četiri decenije staro:
Pozdravljam njegov odgovor;
A odgovor
Je star koliko i tvoj odlazak;
Pozdravljam pitanje tog odgovora…

I eto danas,
Baš besmisleno,
Nas dvoje se sretnemo
na poznatom nam aerodromu,
Najmanje je šansi za tako nešto,
Pa ipak smo se sreli!
O Gospode!
Sreli smo se.
I evo, pitaš me – ponovo,
Besmisleno je baš,
Ja sam tebe prepoznao,
Ti mene – ne:
“Da li si to – Ti?”
I da ne možeš da vjeruješ…
I najednom
Ispaljuješ to pitanje:
“Ako si to stvarno ti,
Šta mrziš,
I koga voliš?”
I odgovorio sam –
Krv mi je oticala holom,
Jureći po meni
Kao sjenka
Koju baca jato čvoraka:
“Mrzim odlazak,
A volim izvor,
I stazu do izvora,
A obožavam srednje
časove jutra.”
Pošle su ti suze,
A cvjetovi su povili glave,
I golubice su se u svilu
svoje tuge zapetljale.

___________________________________

GDJE

Poezija se krije
negdje
iza riječi noći,
iza oblaka slušanja,
preko tame vida,
i iza sumraka muzike,
skrvenog pa otkrivenog.
No gdje se ona nalazi?
Kako to ja
mogu znati
kad sam
jedva sposoban
da na svjetlu dana
pronađem svoju olovku?

(Prepjev prema engleskom: B. K.)

DOBROG ČOVJEKA JE TEŠKO NAĆI

Tom Waits

Dobrog čovjeka je teško naći
Samo stranci spavaju u mom krevetu
Najdraža riječ mi je – doviđenja
Najdraža boja mi je crvena

Uvijek igram Ruski rulet u glavi
Sedamnaest na crno, dvadeset devet na crveno
Koliko daleko od oluka
Koliko daleko od klupe
Uvijek se sjetim da treba da te zaboravim

Dugački mrtvi vojnik izviruje
iz rama
Niko ne pamti njegov rat niko
ne pamti njegovo ime

Izađi u polje
preplaši sve vrane
Ovdje ništa ne radi samo kiša
I ništa neće niknuti

Dobrog čovjeka je teško naći
Samo stranci spavaju u mom krevetu
Najdraža riječ mi je – doviđenja
Najdraža boja mi je crvena